Sažetak: Vjerska trpeljivost u Habsburškoj Monarhiji u 18. stoljeću, točnije, u reformskom razdoblju u drugoj polovici vijeka, dijeljeno je iskustvo epohe europske Prosvijećenosti. Utemeljena je u kritičkom propitivanju različitih shvaćanja trpeljivosti u rasponu od Voltairea i Rousseaua do Febroniusa i Muratorija. Njezina su povijesna izvorišta dublja. Monoteistički eklezijalni i monarhijski univerzalizam od 15. do 17. stoljeća iscrpljuju se u dugotrajnim cikličkim konfl iktima s više

more »

... epicentara pa u 18. stoljeću ključnim postaje pitanje kako konfesionalne aspekte trpeljivosti povezati sa sekularnim imperativima slobode savjesti. S vremenom je vjerska trpeljivost za prosvjetitelje sve manje interkonfesionalni, a sve više intrakonfesionalni problem s etičkim i političkim implikacijama. Za prosvijećene apsolutiste, poput Habsburgovaca u to doba, bitni su njezini sekularni aspekti. Ključno je pitanje kako osigurati mir i boljitak u društvu. Radilo se o tome da se religiju svede na "društvenu činjenicu" (un fait social) podložnu načelu korisnosti ili na superstrukturu koja legitimira i reprezentira materijalne interese društva. U oba je slučaja religijska tolerancija postajala i sekularni fenomen. Ključne riječi: Habsburška Monarhija, Habsburgovci, 18. stoljeće, prosvjetiteljstvo, kameralizam, vjerska trpeljivost V V oltaire u Filozofskom rječniku, jednome od svojih "najzrelijih fi lozofskih djela" (D. Grlić 1982: 436), zaključujući natuknicu o toleranciji (u prvom izdanju) -nakon mnoštva nesmiljenih kritičkih opservacija o kršćanskoj intoleranciji od apostolskih vremena do njegove suvremenosti -u jednom dahu zapisuje: "Vidite Sultana: on upravlja gebrima, banijancima, grčkim hrišćanima, nestorijancima, rimokatolicima. Prvi koji pokuša da stvara nered bude nabijen na kolac, i svi su mirni" (Voltaire 2009: 334). Da nam nisu poznati njegova Rasprava o toleranciji i brojne druge formulacije shvaćanja istog pojma, mogli bismo pogrešno zaključiti da Voltaire zagovara "sultansko" shvaćanje tolerancije u 18. stoljeću. 1 1 O ambivalencijama Voltaireova odnosa prema islamu i Osmanskom Carstvu, vidjeti: Hišam Džait, Evropa i islam (Sarajevo 1989 2 .), a posebno potpoglavlje "Francuski intelektualci i islam. 1. Filozofi prosvjetiteljstva: Voltaire i Volney" (str. 27-34).