IGRA U TEORIJI

Lada Čale, Feldman Femina
unpublished
Disput, Zagreb. 2005. Tko je femina ludens, tko može biti femina ludens, "žena koja igra", "igrajuća žena", "žena koja se igra", "žena koja se igra", u smislu "igra sebe"? Nova knjiga znanstvenih rasprava i studija, eseja i članaka Lade Čale Feldman Femina ludens već od svojega naslova pokreće višeslojnu igru značenja, složenu tematološku mrežu u kojoj će doći do križanja značenjskih polja fe-mininog i kazališnog, postfeminističkog i (post)teatro-loškog. Čini se da se odgovor na pitanje tko je
more » ... na pitanje tko je femina ludens nadaje u takvu sklopu neminovno jednostav­ nim: pa valjda je to glumica, odnosno figura glumice u prostoru suvremene teorije i prakse izvedbenih umjet­ nosti. Femina ludens kao glumica ili glumica kao fe­ mina ludens jedna je od žarišnih točaka konceptualnog tkanja Lade Čale Feldman. Vjerujem da je to, uvjetno rečeno, i "najjača" žarišna točka, ali u analitičkom radu i teorijskom promišljanju Lade Čale Feldman nisu po­ najprije važne "žarišne točke", već smjerovi u kojima se iz njih zrakasto i ispleteno šire značenjski pravci, sve ono što oni otvaraju u istraživačkoj demontaži ka­ zališnih, medijskih i kulturnih fenomena. Polisemnost samog predmetnog polja neodvojiva je od teorijske pluralnosti, odnosno svjesno odabrane in­ terdisciplinarnosti pristupa. Već u predgovoru autorica upotrebljava sintagmu "voljne metodološke ispremije-šanosti", ciljajući na teorijsku kompleksnost susreta tradicijski diferenciranih disciplina u projektu književne antropologije. Čitamo li novu knjigu Lade Čale Feldman Femina ludens u odnosu na knjigu Euridikini osvrti iz 2001., koja je bila posvećena rodnim izvedbama u teo­ riji, folkloru, književnosti i kazalištu, možemo s prilič­ nom izvjesnošću ustvrditi daje riječ o djelu koje se na­ stavlja na prethodnu knjigu, ali na način da je nadogra­ đuje i, valja naglasiti, premašuje upravo u aspektu voljnoga iskoraka u polje metodološki naizgled nedisci­ pliniranog, ali inovativnog i izazovnog interdisciplinar­ nog istraživanja. Provodni motivi obiju knjiga mogu biti zajednički i prepoznatljivi: u Euridikim osvrtima bili su to, primjerice, figura glumice u starijoj hrvatskoj knji­ ževnosti, pitanje prerušavanja i pretvorbe spolnog iden­ titeta (spolna metateza kao analiza politike prikaza ženskoga tijela) ili ispitivanje glume kao zrcalnog feno­
fatcat:3ccoexewe5c5tkdip2h6zdjto4