Čakavsko narječje kao i svako periferijsko narječje čuva u sebi čitav niz arhaičnih osobina (npr. akcentuacija, čuvanje sta rih fonetskih i morfoloških oblika) koje svjedoče o njegovoj poseb nosti na hrvatskom ili srpskom jezičnom području. U zadnje vrijeme čakavsko je narječje dobilo nekoliko značajnih radova u kojima se potanko definira kriterij čakavizma, a uz to i ocrtava odnos čakavštine prema ostalim narječjima, štokavskome i kajkavskom. Da spome nem najvažnije od njih: Moguševo Čakavsko

more »

... arječje. Fonologija' ? Moguševu i Finkinu Kartu čakavskoga narječja2; Finkino Čakavsko narječje3; Junkoviđev Prilog za suvremenu čakavsku dijalektologi-ju\ Ovi su radovi od velika značenja i zato jer se u njima očito revidiraju dosadašnja dostignuća pređašnjih istraživanja. Kada je u pitanju uzajamni utjecaj jednoga narječja na drugo, odmah se moraju odvojiti paralelne pojave u razvitku nekih narječja u kojima ne može biti govora o genetskim vezama -tako, na primjer, između poljskih i čakavskih govora koje bi mogle postati za vrije me zajedničkih migracija. Evo nekoliko primjera: -u južnim poljskim govorima izostaje završni suglasnik -x ili se zamjenjuje s -k odnosno -f (u hrvatskim ili srpskim govori ma vidimo slično, a u Hercegovini pače imamo dodok < dođo\) , -u sjevernomalopoljskom govoru susrećemo oblike tipa tko, tkory (slična pojava -zamjenica tko -prevladala je u pismu i go voru obrazovanih HrVata), -depalatalizacija davnoga jata (u poljskome prijelaz e u a pred nekadašnjim prednjojezičnim suglasnicima: lepid ali siano, u čak-avštini Upit ali 3eno) ,