Osvrt na knjigu: Miodrag Živanović, Filozofija u metaforičkom ključu

Asim Mujkić
2015 Dijalog časopis za filozofiju i društvenu teoriju  
Osvrt na knjigu: Miodrag Živanović, Filozofija u metaforičkom ključu (BANJA LUKA: GRAFID, 2014) Knjiga Miodraga Živanovića Filozofija u metaforičkom ključu, doslovno, ne tiče se ničega posebnog. Zato je to prava filozofska knjiga. Ustvari, tiče se upravo svega onoga što nam redovno promiče kada se bavimo bilo čime posebnim. Još preciznije, tiče se onoga bez čega se u pozadini uopće ne možemo baviti bilo kojim posebnim problemom, bez čega bismo bili osuđeni na oskudni govor trivijalnosti tipa
more » ... ivijalnosti tipa 'danas je kišan dan', 'zid je okrečen u bijelo',' stolovi su žuti' i slično, na govor okoštalih termina i jednostavnih rečeničnih konstrukcija koje su preslik nekog činjeničnog stanja. Obrušaj na taj procjep koji omogućuje svako smisleno bavljenje bilo kojim posebnim, koji omogućuje nove gotove proizvode u vidu teorija, hipoteza, interpretacija, nije moguće provesti postojećim arsenalom pojmova, obrazaca zaključivanja, rečeničnog repertoara koji nam već stoji na raspolaganju i kojim obuhvaćamo, procesuiramo, artikuliramo i oblikujemo neko posebno bivstvujuće. Ulazak u procjep je ulazak u sferu metaforičkog, odnosno poietičkog koji i sam mora biti metaforički i poietičan. Za Richarda Rortyja postoje "tri načina na koja novo uvjerenje može biti pridodato već postojećim uvjerenjima" (Rorty, 1991: 9) to su: percepcija i zaključak koji ostavljaju naš postojeći rečenični repertoar netaknutim, i treći način je način metafore koja proširuje naš vokabular, nešto što mu daje oblik, smjer kretanja, što ga uzburkava i koncentrira, da bi ga ponovno raspršilo. Metafora, kao nešto što dolazi s onu stranu logičkog prostora, predstavlja nam se isprva kao nešto 'van pameti', kao laž ili u najboljem slučaju kao jezičko-stilska dekoracija. Metafora, reći će Živanović, "nije tek lijepa stilska figura" (143). Premda je, kako to Rorty voli istaći, 'glas s onu stranu logičkog prostora', sasvim legitiman način čovjekovog smislotvorstva, odnosno riječima Miodraga Živanovića, predstavlja "ontološki supstrat života i našeg kazivanja o tom životu" (143) ona svojom upotrebom priziva u postojanje. Iz te perspektive, jedno od ishodišnih pitanja u ovoj knjizi, naime "da li jezik proizvodi metafore, da li je jezik njihov temelj i njihov modus vivendi, ili metafore, iz * Prof. dr. Asim Mujkić zaposlen je kao vanredni profesor na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu.
doi:10.5644/dijalog.2013.1-2.18 fatcat:tn6ok6ntvze6dbhczsn5atm2ci