Lada Kaštelan Prije sna LUCIJA LJUBIĆ SLATKI I GORKI BADEMI PROTUMAČENI BAJKOM 4/5 <

Gdk Gavella
unpublished
I nekoliko mjeseci nakon premijere predstave Prije sna, prema tekstu Lade Kaštelan i u režiji Nenni Delme­ stre, neonske reklame na tramvajskim stajalištima i ve­ liki plakati duž glavnih prometnica posve opravdano po­ zivaju u zagrebačko Gradsko dramsko kazalište "Gave­ lla". To je kazalište u studenome prošle godine na re­ pertoaru ponudilo predstavu koja je dobila dobre kriti­ ke, a nakon šest mjeseci igranja i dalje puni gledalište i privlači publiku. Osim što su je kazališni kritičari
more » ... išni kritičari dnev­ nih novina svrstali među najbolje kazališne predstave protekle kalendarske godine, čini se da su se i gleda­ telji složili s tim prosudbama dokazujući kako je publika i te kako zainteresirana za suvremene hrvatske dram­ ske komade, a u stanci i nakon predstave znatiželjno će uho čuti uglavnom pohvalna mišljenja. Nakon višego­ dišnjih repertoarnih vrludanja i oscilacija, čini se da "Ga­ vella" hvata korak s potrebama suvremenoga hrvatsko­ ga kazališta odabirući vrsne dramske tekstove-iz hr­ vatske dramske produkcije-a na tom putu vodi brigu i o gledateljima radi kojih se predstave i postavljaju. Kad je u Hrvatskoj riječ o prohodnosti kanala od su­ vremenog domaćeg teksta do kazališne pozornice, dra­ me Lade Kaštelan prikladan su primjer prepoznavanja dobrog dramskog teksta. Naime, autoričine četiri drame lako su dolazile do pozornice, a tako je bilo i s dramom Prije sna. Tomu je više razloga, a prvi i najvažniji razvi­ dan je već u početnom prizoru njezinih dramskih teksto­ va-dok piše, Lada Kaštelan kazališno promišlja svoj tekst. Jezgrovitost i zgusnutost replika koje izgovaraju njezina dramska lica posve proizlaze iz dramske situaci­ je koju autorica gradi sustavno i temeljito, obuzdavajući strukturu i usredotočujući se na bitno. Premda drama­ tičarka, ona je i tihi dramaturg i pritajeni redatelj vlasti­ tih dramskih tekstova koje autokritički štriha kao da ih već unaprijed, u mislima, postavlja na pozornicu i umije pretpostaviti ili sebi predočiti njihovu scensku opravda­ nost. Međutim, ostavimo li po strani tu dimenziju drama L. Kaštelan, još uvijek ostaje druga, drukčija vrsnoća koja se nalazi na razini njezinih drama kao književnih tekstova, a ona se očitava u odabiru čvrste teme i u do­ sljednosti njezine razrade. Paralelni svjetovi, izmaštani prostori zaogrnuti plaštem zbilje, nevidljivi i nezbiljski li­ kovi, propitivanje graničnih točaka u lancu između gaše­ nja i rasplamsavanja života kao i provjera opravdanosti vlastitog postojanja neka su od uporišta u svijetu auto­ ričinih drama. Drugu jaku temu L. Kaštelan uspostavlja provlačeći navedene motive kroz filtar ženskog očišta koje se ne očituje u revolucionarnim povicima radi afir­ macije ženske ravnopravnosti, nego u suptilnim promi-šljajima radi ovjeravanja osobitog, ženskog postojanja u svijetu. Zanimljivo je da je predstava Prije sna u izvedbe­ nom smislu ženska: u programskoj knjižici prevladavaju ženska imena, izuzev nekolicine glumaca, a glavne ulo­ ge u drami ravnopravno su raspodijeljene među žena­ ma. Stroga, isključivo feministički usredotočena kritika mogla bi možda Kaštelaničinim dramama prigovoriti na
fatcat:ljrv73wxvnf2tejrhiiwlf5wge