Staroslavenski i "ruski" jezik u hrvatskoglagoljskim liturgijskim tekstovima

Ivan Jurčević
2010 Diacovensia  
Na tekstovima šest odabranih psalama iz Kosinjskoga brevijara (1491) i Karamanova Bukvara (1753) proučavaju se jezične mijene do kojih je došlo a) prirodnim razvitkom liturgijskog jezika u dodiru sa živim govorom priređivača tekstova i b) ciljanim zahvatima sa svrhom istočnoslavenizacije hrvatskoglagoljskih liturgijskih tekstova. Najveća se pozornost posvećuje – na grafijsko-fonološkoj razini – pisanju i refleksima jata i poluglasova, a na morfološkoj – sklonidbi imenica. Zamjetna je dvostruko
more » ... jetna je dvostruko češća uporaba grafema ê u Kar nego u Kos kao i postojanje dviju funkcionalno različitih slovnih inačica jata. Tzv. istočnoslavenizacija u Kar osobito dolazi do izražaja u refleksu o (< ъ), koji prevladava u brojnim prefiksima i prijedlozima: sogrêšihь, vozljubihь, vo utrobê, predo mnoû, ko oltaru itd. U oblicima imenica, kao i ostalih vrsta riječi, znatno je manje razlika između Kos i Kar negoli na fonološkoj razini.
doaj:e3037dc94f684fc98979e36d6a171dad fatcat:dupzc3x3yndjzakdttlhfwg254