NASILJE U SPORTU

Pavel Opavsky
2010 Sport Mont Journal  
Pavel Opavsky UVODNO IZLAGANJE NASILJE U SPORTU Pojam nasilja je tesno povezan sa agresivnim ponašanjem. Poreklo agresivnosti potiče još iz vremena kada je svaka biološka jedinka mogla da sačuva sebe, odnosno da može da održi svoju vrstu, pod uslovom da ima sposobnost odbrane. Ta sposobnost se razvijala milenijumima i postajala je sve složenija i kao značajna psihološka dimenzija upisivala se u svest, ostavljajući zapise u sve razvijenijem centralnom nervnom sistemu. Jednom zapisana u genetski
more » ... od, ostala je neizbrisiva. Apsolutno postojanje gena sa nasilničkim obeležjem imalo je svoj razvojni tok. Prateći taj tok milionima godina, on je u početku imao isključivo odbrambeni karakter. Kako su sredstva za opstanak postajala nedovoljna za sve, opstale su samo jedinke koje su našle način da se izbore za hranu. Taj način je bio u osnovi nasilnički. Taj način je omogućio jačim (nasilnijim) da prežive. Tu biološku privilegiju nisu imale jedinke bez nasilne komponente, i one nisu preživele. Time su se selekcijom održale samo vrste sa nasilnom komponentom u svojim genama. I današnji čovek nosi taj kod, ali zbog postojanja kore velikog mozga, agresivnost može da se kontroliše. Dimenzija agresivnosti kod pojedinih jedinki može celog života da bude potisnuta jačim, pozitivnijim emocijama, ali može i da izroni na površinu, da se manifestuje u nekom od oblika nasilja, koje može da se ispolji kako pojedinačno tako i grupno. Grupno ispoljavanje nasilja obično izaziva teže društvene poremećaje, koji se posle "ispravljaju" akutnim smanjivanjem životnog standarda i gubitkom autoriteta u širokoj društvenoj zajednici. Kontrolisani oblik nasilja može da bude opravdan samo u slučajevima kada se pojedine jedinke u društvu ili u porodici upućuju na pravila ponašanja, bazirana na najjačem, ali nedovoljno primenjivanom, društvenom zakonu da svačija sloboda može da se prostire samo do one granice, gde počinje sloboda drugog. Stepen vaspitanja je dominantni faktor, koji upravlja ponašanjem. U nedostatku tog faktora, nasilnička komponenta može da postane dominantna u ponašanju pojedinca, odnosno pojedinaca. Što je čovek na nižem stepenu vaspitanja, tim je nasilnička komponenta dominantnija. Kod primitivnih pojedinaca ona je najizraženija. Ukoliko je društvo na višem nivou kulture, ono je sposobno da svojim stavom i upućivanjem opominje pojedince da svako nasilničko ponašanje ima i koliko neizbežne toliko i neprijatne sankcije. Po pravilu, pojedinci na nižem stepenu vaspitanja i obrazovanja su slabići, spremni na nehumane postupke, kako bi se makar tim postupcima istakli u društvu. Iako slabići, oni poseduju snažnu želju da se istaknu. Kao pojedinci oni nemaju tu šansu, jer će kulturna okolina svaki njihov nehumani postupak ili da osujeti ili da sankcioniše. Ali ako se takvi slabići okupe u grupe (klike) istomišljenika, oni skupe hrabrost da izazovu ekscese, sakrivajući svoj identitet u identitetu grupe. Ukoliko društvo na vreme ne zaključi da takve pojave moraju da se odmah u začetku sprečavaju najoštrijim merama, takve grupe postaju brojnije i njihovi istupi su sve više nehumaniji.
doaj:5374b61c5fe1497cb344cfaa236ab19f fatcat:xlvfo5hohrf3tfdspq67npfkme