Izvorni znanstveni rad UDK: 364.013:177 Primljeno: listopad 1996. Hrvatska je po Ustavu socijalna država, ali socijalna je država u krizi, posebice kao "država blagostanja". Preuzela je deklarativno terete koje ne može u praksi obavljati. Potrebne su temeljite promjene. Iz socijalnog nauka Crkve pružaju se perspektive za mogući preobražaj: antropološko polazište (čovjek kao osoba i njegova socijalnost) te načela koja odatle proizlaze: solidarnost ipravda, opće dobro, supsidijarnost

more »

... a. Od posebne je važnosti dobro shvatiti ipravilno primijeniti načela solidarnosti i pravde/pravednosti. Biblijski temelji i kršćanska tradicija, a također i suvremeni razvoj Crkve u Latinskoj Americi i u SAD, govore o "preferencijaloj opciji za siromašne" kao .pokazatelju socijalne pravde. Čini se da bi se u tom smislu moglo protumačiti ipoimanje pravde kao "fairness" u Johna Rawlsa, unatoč brojnim ogradama. Temeljita promjena gospodarsko-socijalnog sustava zahtijeva brojne preinake u teoriji ipraksi: opća namjena materijalnih dobara, "socijalna hipoteka" nad privatnim vlasništvom, promjene u poimanju rada, supsidijarnost iprimjerena "demokratičnost" u gospodarstvu itd. Dosadašnji model "države blagostanja" je doista, izgleda, u nepopravljivoj krizi, ali socijalna država mora ostati, uz nužne promjene, premda bile goleme i konkretna rješenja ne baš posve jasna i sigurna. No već ima nekih prilično uvjerljivih prijedloga, barem za početak, ali nedostaje politička volja.