From the rights of man to the human rights: Man - nation - humanity

Adriana Zaharijevic
2008 Filozofija i Društvo  
Apstrakt: Insistiranje na tome da ljudska prava i prava èoveka (kodifikovana u Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima i Deklaraciji o pravima èoveka i graðanina, respektivno) nisu jedno i isto, kako bi se u prvi mah moglo zakljuèiti na temelju pojma "èovek" koji se javlja u oba naziva, predstavlja okosnicu ovog rada. Razvijanjem ovog motiva u tekstu nastojim da poka em sledeaee: da je pojam "èovek", iako po definiciji inkluzivan i u apstraktnom smislu nediskriminativan, u vreme kada i
more » ... ièki ulazi u upotrebu (u prosvetiteljsko doba revolucija) zapravo zasnovan na preaeutnom iskljuèivanju i da je samo na temelju tog iskljuèivanja mogao da oznaèava "slobodne i jednake". Iako paralelni ili istovremeni nastanak i implementacija prava èoveka i nacionalnih prava isprva deluje protivreèno, nastojim da poka em da je taj paradoks samo prividan, buduaei da je sam pojam èoveka ogranièen i iskljuèujuaei, te utoliko kompatibilan s ekskluzivnošaeu koja je nu ni uslov pojma nacije. Posledice nacionalizama -svetski ratovi, pre svega -iznele su na videlo nemoguaenost opstanka koncepcije slobode i jednakosti zasnovane na bratstvu ljudi (belih evropskih muškaraca), i nemoguaenost demokratije koja je samo parcijalna iako hini univerzalnost. Kodifikovanje univerzalnih ljudskih prava predstavlja odgovor na ovu unutrašnju diskrepanciju u jednakoj meri u kojoj je reakcija na razornost svih tipova nacionalizama. Pojam ivota, koji u tekstu obrazla em, korespondira temeljnom zahtevu na pravo na ivot (kao prvom i osnovnom ljudskom pravu), koje više ne pripada "èoveku", veae svakome/svakoj.
doi:10.2298/fid0801111z fatcat:4gb2oq5iengetitx3b6icyqptm