U svijetu viπe od 194 milijuna ljudi boluje od πeÊerne bolesti, a Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da Êe u svijetu do 2025. godine broj oboljelih porasti na 350 milijuna, odnosno udvostruËit Êe se broj oboljelih u odnosu na 2000. godinu 1 . Dobro je poznata Ëinjenica da pacijenti s dijabetesom imaju uËestalije od opÊe populacije znaËajne aterosklerotske promjene na epikardijalnim koronarnim arterijama uz poremeÊaj mikrocirkulacije uz moguÊi razvoj autonomne 2013;8(12):456.

more »

... ia CROATICA SAAEETAK: DijabetiËka kardiomiopatija, koronarna bolest srca (KBS) i autonomna neuropatija su bolesti koje poveÊavaju morbiditet i mortalitet pacijenta sa πeÊernom bolesti. DijabetiËku kardiomiopatiju definiraju asimptomatske, progresivne promjene u strukturi, a potom i funkciji miokarda koje dovode do njegovog remodeliranja, a nisu vezane uz KBS, arterijsku hipertenziju ili valvularnu patologiju. Etiologija navedenih promjena je multifaktorska i posljedica je metaboliËkog disbalansa koji je vezan prvenstveno uz dugotrajnu hiperglikemiju. Naaealost, dija-betiËka kardiomiopatija usprkos svog znaËaja ostaje Ëesto neprepoznata komplikacija viπegodiπnjeg dijabetesa koja znaËajno poveÊava smrtnost. KliniËka slika moaee varirati od subkliniËke ventrikularne disfunkcije, do razvijene kliniËke slike srËanog zatajivanja. Bolesnici s razvijenom dijabetiËkom kardiomiopatijom imaju dva do pet puta veÊi rizik od srËanog zatajivanja. Ehokardiografija je standard u otkivanju kardiomiopatije, u poËetnoj fazi bolesti nalazi se oπteÊenje dijastoliËke funkcije razliËitog stupnja, a tek u terminalnoj fazi kardiomiopatije se verificira i smanjenje sistoliËke funkcije lijeve klijetke. Rjee se dijagnoza postavlja uporabom magnetske rezonance, a u istraaeivanjima su i novi biomarkeri koji bi olakaπli dijagnostiku u asimptiomatskih bolesnika. LijeËenje dijabetiËke kardiomiopatije podrazumijeva promjene u aeivotnom stilu, bolju regulaciju glikemije, lipidnog profila i arterijske hipertenzije i redovitu fiziËku aktivnost, a terapija srËanog zatajivanja se ne razlikuje se od bolesnika bez dijabetesa. Naaealost, strukturalne i morfoloπke promjene miokarda zapoËinju veÊ u pre-dijabetiËkoj fazi, stoga se oËekuje da Êe nova istraaeivanja indentificirati biomarkere koji mogu detektirati asimptomatske bolesnike uz pronalazak strategije koja bi navedene promjene uËinila reverzibilnima. KLJU»NE RIJE»I: dijabetiËka kardimiopatija, zatajivanje srca, Ëimbenici rizika, patofizioloπki mehanizmi, prevencija. SUMMARY: Diabetic cardiomyopathy, coronary heart disease (CHD) and autonomic neuropathy are the diseases that increase morbidity and mortality in patients with diabetes mellitus. Diabetic cardiomyopathy is characterized by asymptomatic, progressive changes in the structure, and also in the myocardial function that lead to myocardial remodeling, and are not related to CHD, hypertension or valvular pathology. The etiology of these changes is multifactorial and is the consequence of metabolic imbalance that is primarily related to long-term hyperglycemia. Unfortunately, diabetic cardiomyopathy, despite its significance often remains an unrecognized complication of diabetes that patients suffer from for several years that however, greatly increases mortality. The clinical symptoms may vary from subclinical ventricular dysfunction to advanced clinical symptoms of heart failure. Patients with advanced diabetic cardiomyopathy have two to five time higher risk of heart failure. Echocardiography is the standard in detecting cardiomyopathies, in the initial stage of the disease there is an impairment of the diastolic function of a different degree, and the reduction of systolic left ventricular function is verified only in the end-stage of cardiomyopathy. Rarely, the diagnosis is made by using magnetic resonance imaging, and reserchers have found new biomarkers that would facilitate the diagnostics in asymptomatic patients. The treatment of diabetic cardiomyopathy involves changes in lifestyle, better glycemic control, lipid profile and hypertension accompanied by regular physical activity, whereas the therapy of heart failure does not differ from the therapy administered to the patients without diabetes. Unfortunately, the myocardial structural and morphological changes start already in the pre-diabetic stage, therefore, the new trials are expected to identify biomarkers that can detect asymptomatic patients thereby finding a strategy that would make the above changes reversible.