UDK: 930(436-89)"16/17" Sažetak: U radu će se iz metateorijske perspektive pokušati ispitati spoznajne, objasnidbene i praktično-istraživačke mogućnosti i ograničenja pojma "prosvijećena modernizacija" kao heurističkog okvira za historijsku konceptualizaciju složenih i proturječnih društvenih, političkih, ekonomskih i kulturnih promjena u Habsburškoj Monarhiji tijekom 18. stoljeća. Na tragu recentnih historijskih interpretacija prosvjetiteljstva i habsburškog apsolutizma te teorijskih postulata

more »

... histoire croisée, pokušat će se predložiti konceptualizacija "prosvijećene modernizacije" kao kompleksne socio-političke fi guracije i dinamične transakcijske prakse koja je trajno oscilirala u nerazrješivoj ambivalenciji između modernizacijskih i konzervativnih, integracijskih i dezintegracijskih, centripetalnih i centrifugalnih tendencija i težnji triju interdependentnih historijskih aktera: središnje vlasti, staleških instancija te pripadnika obrazovane elite. Naposljetku, usporedbom protonacionalnih ideoloških programa Pavla Rittera Vitezovića i Đorđa Brankovića nastalih na prijelazu 17. u 18. stoljeće, pokušat će se egzemplifi cirati kompleksan i često konfl iktan proces simboličko-političkih ukrštanja u kojima su se stvarale asimetrične i hibridne konstelacije "prosvijećenog" znanja i moći. Ključne riječi: prosvijećena modernizacija, (proto)nacionalna ideologija, Pavao Ritter Vitezović, Đorđe Branković P P remda se, za razliku od većine ostalih periodizacijskih koncepata, prosvjetiteljstvo, inaugurirano slavnim Kantovim esejem 1783. godine, 1 ne može olako epistemološki diskreditirati kao retrospektivan historičarski anakronizam, u posljednjih je tridesetak godina njegov spoznajno-objasnidbeni potencijal izložen ozbiljnim kritičkim propitivanjima. Zanemarujući ovdje radikalno kritički orijentirane teoretičare poput, primjerice, Th eodora Adorna i Maxa Horkheimera koji su racionalističko-univerzalističku fi lozofi ju prosvjetiteljstva optužili za, ni više-ni manje, imploziju projekta moderne čiji je vodeći princip racionalnosti slobode degenerirao u posvemašnju iracionalnost totalitarizma, 2 činjenica je da glasovi o nužnosti revizije toga koncepta od kraja 1970-ih godina počinju pristizati i iz samog historičarskog tabora.