Sažetak Problem istraživanja predstavljaju poremećaji u ponašanju kod djece i mladih i uloga roditelja u prevenciji i rehabilitaciji djece s poremećajima u ponašanju, a kako bi se prevencijomsmanjile posljedice po odgoj i razvoj djece. Cilj rada je ispitati i utvrditi da li su stavovi roditelja prema djeci s poremećajima u ponašanju pozitivni ili negativni. U radu je korištena metoda teorijske analize i servej istraživačka metoda, a od instrumenata anketni upitnik konstruiran za namjere ovog

more »

... raživanja. Uzorak ispitanika čini 220 roditelja učenika osmih razreda devetogodišnje osnovne škole s područja Srednjobosanskog kantona. Rezultati istraživanja pokazuju da roditelji kod svoje djece zapažaju različite oblike poremećaja u ponašanju. Djeca poremećaje u ponašanju počinju ispoljavati u različitom periodu života, a najčešće sa 14 godina. Sa djecom s poremećajima u ponašanju roditelji otežano komuniciraju. Probleme u ponašanju djeteta roditelji najčešće rješavaju uz pomoć stručnjaka (pedagoga, psihologa i socijalnog radnika). Ispitanici su stava da djeci sa poremećajima u ponašanju treba pomoći. Djeca s poremećajima delikte vrše u razredu sa vršnjacima ili starijim delinkventima. Roditelji su mišljenja da djeca s poremećajima u ponašanju nisu uvijek adekvatno prihvaćena kod vršnjaka. O tome kako sa djecom s poremećajima u ponašanju komuniciraju iznose da je otežana komunikacija. Saradnja između porodice i škola nije uvijek adekvatna kad je u pitanju rješavanje problema djece s poremećajima u ponašanju. Djeca s poremećajima u ponašanju trebaju se školovati u redovnoj školi zajedno sa djecom bez poremećaja. Svi odgojni faktori moraju jedinstveno odgojno djelovati kako bi pomagali djeci s poremećajima u ponašanju da transformišu svoje ponašanje u društveno tolerantnije okvire. Ključne riječi: roditelji, djeca, poremećaji u ponašanju. UVOD U zadnje vrijeme sve je češća pojava poremećaja u ponašanju među djecom sve mlađe uzrasne dobi. Razlozi tako učestalog javljanja poremećaja u ponašanju među ovom djecom su brojni. Poremećaji u ponašanju predstavljaju zajednički naziv za sve one pojave, biološke, psihološke i socijalne geneze koje manje ili više pogađaju pojedinca i nepovoljno djeluju na njegovu aktivnost, reaktivnost, te neugodno i štetno i opasno utiču na druge pojedince i društvene organizme (npr. porodica, školski kolektiv, dječije i omladinske organizacije, te užu i širu zajednicu). Ponašanje djece s poremećajima u ponašanju dovodi do konfliktnih situacija. U tom slučaju, govori se o emocionalooštećenoj ili o socijalno neprilagođenoj djeci(1; 139). Ako ponašanje ličnosti u određenoj okolini dobije oblik prekršaja onda se govori odelinkventnom ponašanju (2,74). Emocionalno oštećenje i socijalna neprilagođenost mogu imati iste osnovne simptome, ali nisu sinonimi i razlikuju se. Emocionalno oštećena djeca su s unutrašnjom napetošću, anksioznost (strah), neurotičnog i psihotičnog ponašanja. Često su povućena u sebe, izolovana od drugih, a njihovo se ponašanje kreće od blagog odstupanja do destruktivne agresije. Imaju ozbiljne emocionalne probleme