TEORIJSKO UTEMELJENJE RAČUNALNIH SUSTAVA ZA PROFESIONALNO SAVJETOVANJE

Toni BABAROVIĆ, Iva ŠVERKO
2012 Društvena Istraživanja  
Računalno potpomognuto profesionalno savjetovanje jest proces profesionalnog usmjeravanja, informiranja i savjetovanja uz pomoć računala. U literaturi se najčešće govori o sustavima koji računalno potpomažu profesionalno savjetovanje, odnosno o Computer-Assisted Career Guidance Systems, uza što se veže i izvedeni akronim CACGS. Sampson (1994 Sampson ( ., 1997 navodi da su to računalni sustavi osmišljeni tako da poboljšavaju samoprimjenu upitnika, generiranje profesionalnih i obrazovnih opcija
more » ... obrazovnih opcija te baratanje informacijama o zanimanjima, obrazovnim programima i perspektivama zapošljavanja. Nešto drugačiju definiciju računalnih sustava za profesionalno savjetovanje daje Gati (1994., 51), koji ih vidi kao "implementaciju akumuliranog znanja o zanimanjima i profesionalnom savjetovanju koja olakšava kvalitetnije donošenje odluka o razvoju karijere". Carson (2002.) ih, u svojem rječniku psihologije rada, određuje kao računalne sustave kojima su ciljevi uparivanje pojedinaca i zanimanja te opća podrška usmjeravanju, savjetovanju i profesionalnom razvoju pojedinca. Takvi sustavi olakšavaju donošenje profesionalnih odluka i istraživanje profesionalnih opcija, a istodobno su i izvor kvalitetnih informacija o osobinama zanimanja i svijeta rada. Svaki takav računalni sustav trebao bi pomoći klijentima da razviju vještine donošenja profesionalnih odluka, da upoznaju svoje vrijednosti, interese i sposobnosti važne za profesionalni odabir, informiraju se i bolje razumiju svijet rada, a sve to zato da bi donijeli zadovoljavajuće i realne profesionalne odluke (Iaccarino, 2001.) . Računalni sustavi za profesionalno usmjeravanje i savjetovanje mogu biti informacijski sustavi, koji klijentu olakšavaju proces odabira odgovarajućega zanimanja, pružajući mu informacije o zanimanjima, obrazovnim profilima i obrazovnim institucijama, ili savjetodavni, koji klijentu daju povratnu informaciju o za njega najpovoljnijem zanimanju ili području djelatnosti, ili pak o njegovim osobinama koje su važne za izbor zanimanja, poput interesa ili vrijednosti. Danas, većina poznatih, teorijski utemeljenih i široko primijenjenih sustava za računalno potpomognuto profesionalno savjetovanje ima zastupljene obje funkcije. Računalni sustavi razvijali su se od polovice 20. stoljeća do danas, a njihov se razvoj može konceptualizirati kroz pet generacija (Rayman, 1990.; Katz, 1993.; Carson i Carthwright, 1997.; Reile i Harris-Bowlsbey, 2000.; Carson, 2000.) . Glavno obilježje današnje, pete, generacije računalnih sustava za profesionalno savjetovanje jest njihova dostupnost na internetu. Razvoj interneta imao je izvanredan utjecaj na profesionalno savjetovanje, pokrenuvši ekspanziju 864 on-line primjene psihologijskih testova u domeni profesionalne orijentacije. S daljnjim napretkom tehnologije očekuje se i razvoj novih instrumenata i pristupa, porast broja korisnika, kao i porast kvalitete i tehničkih mogućnosti računalnih savjetodavnih sustava (Oliver i Whiston, 2000.). KONGRUENCIJA: TEORIJSKO UTEMELJENJE RAČUNALNO POTPOMOGNUTOGA PROFESIONALNOG SAVJETOVANJA Svi sadašnji računalni sustavi za profesionalno usmjeravanje i savjetovanje prihvaćaju paradigmu profesionalnoga savjetovanja, koja se zasniva na kongruenciji osobina korisnika i osobina zanimanja, odnosno djeluju unutar općeprihvaćenoga savjetodavnog modela sklada pojedinca i okoline (P-O sklad). Različiti sustavi različito definiraju i operacionaliziraju varijable kojima ostvaruju kongruenciju. To mogu biti interesi, radne vrijednosti ili aspekti posla, no cilj je uvijek isti: sustavi pokušavaju na osnovi osobina, vještina i preferencija klijenata dati savjet o zanimanjima koja im najbolje odgovaraju. Pretpostavka je da će u takvom zanimanju budući zaposlenici biti zadovoljni, postizati bolje radne rezultate, doživljavati nižu razinu stresa i slično. Uglavnom, odabir zanimanja kongruentnog osobinama i preferencijama klijenta imat će kao posljedicu dobrobit za pojedinca i korist za radnu organizaciju. U psihologiju izbora zanimanja ideju o slaganju osobina pojedinca i okoline uveo je još Frank Parsons (1909.) na početku 20. stoljeća. Parsons (1909., 5) navodi: "Pri mudrom izboru zanimanja postoje tri važna faktora: 1) jasno razumijevanje sebe, svojih sklonosti, vještina, interesa, ambicija, sposobnosti, ograničenja te razumijevanje njihovih uzroka; 2) znanje o zahtjevima, uvjetima, prednostima i nedostacima, nagradama, mogućnostima i perspektivama u različitim područjima rada; te 3) ispravno zaključivanje o odnosima te dvije skupine činjenica." Parsons je vjerovao da bi pojedinci koji se aktivno posvete izboru svojega zanimanja i dobro razmotre sve navedene faktore trebali ostvariti kvalitetan izbor zanimanja, koji bi u konačnici trebao dovesti do većega zadovoljstva poslom, manjih troškova za poslodavca i veće efikasnosti. Sredinom 1950-ih godina razvile su se dvije najpopularnije diferencijalne teorije izbora zanimanja, bazirane na usklađivanju osobina pojedinca i radne okoline: Hollandova teorija izbora zanimanja (Holland, 1959.) i teorija prilagodbe radu (Dawis i sur., 1964.). Obje su se teorije godinama razvijale i dopunjavale (Holland, 1976 (Holland, ., 1997 Dawis i sur., 1968.; Dawis i Lofquist, 1984.; Dawis, 1996.) , a Hollandova je zbog svoje jednostavnosti i primjenjivosti postala najpopularnija teorija izbora zanimanja. Holland (1997.) pretpostavlja da postoji šest tipova ličnosti i šest korespondentnih tipova radnih okolina: realistički, 865 866
doi:10.5559/di.21.4.03 fatcat:hvail6a2yjc4deisutp3x2k5w4