Novo doba molekularne medicine: dometi proteomike New age of molecular medicine: what can be acchieved through proteomics

Sandra Pavelić, Krešimir Pavelić, Uvodnik Editorial
2009 unpublished
208 Razvoj novih metoda i tehnologija konti nuirano se odražavao i na razvoju te-meljnih, a posebno primijenjenih istraživanja. Naročito je to bilo prisutno u području znanosti o životu, poglavito u temeljnim medicinskim znanosti ma. Prisjeti mo se samo utjecaja metoda stanične biologije, biokemije i moleku-larne geneti ke na razumijevanje fi zioloških procesa i patoloških zbivanja u organizmu. Ipak, sve su te metode bile ograničene tzv. redukcionisti čkim pri-stupom, tj. ograničenim ishodom
more » ... raživanja. Usavršavanje metode sekven-cioniranja nukleinskih kiselina dalo je, međuti m, nasluti ti kvalitati vni pomak od redukcionisti čkog k sveobuhvatnijem pristupu izučavanja određenih sta-nja u organizmu. Uslijedio je razvoj transkriptomike, tj. sustavne analize ak-ti vnosti svih gena u organizmu, a potom i proteomike-sustavne analize ek-spresije proteina pod specifi čnim uvjeti ma, uključujući njihovu separaciju, identi fi kaciju i karakterizaciju. Proteomika je, naime, interdisciplinarna znanost koja povezuje biologiju, kemiju i računarstvo, a njezina je važnost ti m veća što se bavi proučavanjem proteina-nositelja svih bioloških funkcija organizma koji su odgovorni za stanične procese poput, primjerice, proizvodnje energije ili pak transporta tvari. Skup svih proteina i proteinskih oblika koje organizam proizvodi ti jekom ži-vota naziva se proteom, stoga zadatak proteomike nije nimalo lak, a sastoji se u praćenju statusa proteoma s obzirom na vrstu stanice ili vrstu tkiva, bolesno ili zdravo stanje ili pak ti jekom različiti h faza razvoja organizma. Ta-kođer, proteom je podložan neprestanim promjenama kroz interakcije s ge-nomom i vanjskim čimbenicima. Pretpostavlja se kako se čitav proteom čo-vjeka sastoji od više milijuna vrsta proteina, iako je približan broj gena procijenjen na oko 30.000. Tomu su razlog različite modifi kacije samih tran-skripata RNA, ali i kemijske modifi kacije već proizvedenih proteina (primje-rice dodavanje kemijske grupe šećera ili fosfatne skupine). Upravo su takve poslijetranslacijske modifi kacije odgovorne za promjenu statusa akti vacije proteina ili za promjenu funkcije danog proteina u stanici. Razvojem globalnih metoda analize rađa se i nova kovanica s nastavkom-omika 1 koja mijenja postojeće znanstvene paradigme. Ovaj termin objedi-njuje skupinu metoda za analizu i karakterizaciju svih ili većine članova pri-padnika određene obitelji molekula u jednom jedinom eksperimentalnom
fatcat:qz6xvawvtfevzniwpofgmj463a