Indikatori siromaštva u Republici Hrvatskoj

Marinko Škare
1999 Revija za Socijalnu Politiku  
Fakultet ekonomije i turizma "Dr.Mijo Mirković", Pula Sveučilište u Rijeci Izvorni znanstveni članak UDK: 339.1(497.5)· Primljeno: lipanj 1999. Indikatori siromaštva su važan pokazatelj aktualnog socijalnog stanja u nekoj zemlji. Mlžnost indikatora siromaštva se ogleda u društvenoj spoznaji socijalnog stanja, ali i njegovoj praktičnoj primjeni pri kreiranju društvene politike i programa. Državi tada na raspolaganju stoji promptan feedback o tomu kako primijenjene javne politike i programi
more » ... na socijalno stanje u zemlji. Promptno i pravodobno raspolaganje informacijama o tomu kako se tekuće ekonomske i druge mjere odražavaju na aktualno socijalno stanje u zemlji od neprocjenjive je važnosti budući da tada postaje moguće korigirati mjere i programe u trenutku njihova provođenja, ukoliko oni nisu poželjni sa stajališta društva u cjelini. Visoki socijalni standard pučanstva među temeljnim je zadacima svake države. Da bi taj cilj i ostvarila, država mora instrumentima socijalne politike, koji joj stoje na raspolaganju u odgovarajućem trenutku, intervenirati kada je to potrebno. Spoznaja o tomu kada su socijalne mjere nužne te kakvi su njihovi direktni učinci na socijalno ugroženo pučanstvo u zemlji, mogu se vrednovati praćenjem kretanja indikatora siromaštva. Ključne riječi: siromaštvo, indikatori siromaštva, prag siromaštva. UVODNA RAZMATRANJA Pojam i značenje siromaštva možemo definirati kao "ekonomsku deprivaciju". Ekonomska deprivacija označava nedostatak ekonomskih resursa (raspoloživa novčana sredstva ili neki drugi oblik likvidne imovine) pojedinca ili obitelji, potrebnih za potrošnju ili kupnju ekonomskih dobara poput hrane, stanovanja, odjeće i obuće, za transport. Iz raspoloživih ekonomskih resursa obitelji ili njihove stvarne potrošnje, potrebne radi zadovoljavanja minimalnog životnog standarda, izvodi se prag siromaštva. Pojam siromaštva se, prema definiciji, isključivo odnosi na usko definiranu ekonomsku deprivaciju. Postoji puno oblika deprivacija u društvu -od onih psiholoških, fizičkih, socijalnih, čiji elementi ne ulaze u indikatore siromaštva. Indikatori siromaštva su usko orijentirani na sagledavanje materijalnog položaja, to jest, ekonomskog ili materijalnog siromaštva obitelji ili pojedinca. Nemogućnost uključivanja ostalih oblika deprivacije u pokazatelje ekonomskog siromaštva osnovni je nedostatak pokazatelja siromaštva te se, stoga, treba stimulirati i ohrabriti svaki pokušaj definiranja novih metodologija i pokazatelja koji će pratiti trend kretanja životnog standarda prema drugim oblicima deprivacija u društvu. Sam pojam ekonomskog blagostanja ili siromaštva prvi se put spominje u istraživanjima A. C. Pigoua i njegovim razmatranjima "ekonomije blagostanja". Međutim, vrlo je važno razlikovati značenje blagostanja i siromaštva. Pojam blagostanja je nešto širi u odnosu na pojam siromaštva, budući da on u sebi sadrži i programe socijalne politike, kao i transferna plaćanja od strane države (socijalnu pomoć i naknade), odražavajući, istodobno, ekonomski i neekonomski položaj pojedinca ili obitelji u društvu. Uži pojam od pojma blagostanja je siromaštvo koje opisuje ekonomske okolnosti i ekonomsku deprivaciju s kojom je/nije pojedinac ili obitelj sučeljen, ne uzimajući pri tome u obzir ostale oblike deprivacije, poput sklonosti kriminalu, ovisnosti i drugo što može biti i posljedicom ekonomske deprivacije. Istraživanja, vezana uz izvođenje indikatora siromaštva u pravilu su se temeljila na analizi dohotka ili potrošnje obitelji, kao i subjektivne ocjene teškoća ili tegoba života II siromaštvu. Objektivna i što preciznija ocjena tegoba siromaštva su osnova izvođenja indikatora siromaštva što izi- 279
doi:10.3935/rsp.v6i3.284 fatcat:pcaulkvkvjgwlkvf7u5whcmnrq