Djeca u ratu u Hrvatskoj

Marina Ajduković
1995 Revija za Socijalnu Politiku  
Studijski centar socijalnog rada Pravnog fakulteta Sveučilište u Zagrebu Izvorni znanstveni rad UDK 355.012(497.5)053.2 Primljeno: prosinac 1995. U ovom radu sažeti su podaci praćenja isustavnog istraživanja stradanja ipatnji djece u Hrvatskoj tijekom rata. U pivom dijelu navedeni su i brojčano dokumentirani najčešći izvori stresa kao što je npr: ranjavanje, gubitak članova obitelji, progonstvo, život u zajednici pod stresom i drugo. U drugom dijelu prikazana su empirijska istraživanja praćenja
more » ... traživanja praćenja učinaka rata na psihosocijalni razvoj djece. Istraživanja psihosocijalne prilagodbe i subjektivnog doživljaja stresa djece za vrijeme rata upućuju na to da je njihov psihosocijalni razvoj u opasnosti. Stoga se nalazi ovih istraživanja mogu imoraju koristiti za razvoj programa psihosocijalne pomoći djeci stradalnicima rata u postratnom razdoblju. UVOD Rat kao nepredvidljiv i dramatičan događaj uvelike negativno utječe na društvo u cjelini, na obitelj i na svakog pojedinca, a tako i na djecu. Istraživanja vodena za vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata (Winnicott, 1992), nakon Yom Kippur rata u Izraelu (Milgram & Milgram, 1976; Milgram, 1982), pa sve do suvremenijih ratova koji su se odvijali u Africi i Aziji (Baker, 1991) pokazuju da ratno iskustvo može otežati psihosocijalni razvoj djece i njihova očekivanja u odnosu na budući život. U razdoblju od 1991. do 1995. godine u Hrvatskoj su mnoga djece bila izložena izravnim ratnim djelovanjima (uzbunama, granatiranju, bombardiranju, itd.), a gotovo sva djeca u Hrvatskoj posrednim učincima i posljedicama rata (promjene u strukturi obitelji, produženo izbjeglištvo, itd.). Znajući za moguće razorne učinke rata za razvoj djece, od samog početka agresije na Hrvatsku, Vlada i vladine službe i institucije, stručnjaci i udruženja stručnjaka, međunarodne humanitarne i domaće nevladine organizacije posebnu su pažnju poklanjale djeci. Ovaj rad sažima njihovo iskustvo i iznosi podatke o patnjama djece u Hrvatskoj. RAT I DJEČJI GUBICI Tijekom rata djeca u Hrvatskoj bila su suočena s brojnim gubicima i izložena višestrukim traumatskim događajima koji se mogu negativno odraziti na njihov razvoj. Posebno su teška traumatska iskustva. Ranjavanje igubitak tjelesnih sposobnosti Od svibnja 1992. do 1995. ranjeno je 969 djece (Ured za žrtve rata, 1995). U najvećem broju slučajeva uzrok ranjavanja bile su eksplozije ili prostrijeli za vrijeme artiljerijskog ili zračnog napada. Među ranjenom djecom ima 90 potpunih invalida. Tipične su ozljede rane vrlo velike površine, razderano tkivo, duboke rane i ozbiljne višestruke povrede (Šikić, Žužul i Fattorini, 1994; Grgurić iRemeta, 1994). Na žalost, kao posljedica rata u Hrvatskoj poginula su 254 djeteta najčešći uzrok smrti bile su rane od eksplozija i prostrijelne rane. Gubitak značajnih osoba Do prosinca 1994. godine 4273 djece izgubilo je po jednog roditelja, a 54 oba (Grgurić i Remeta, 1994). Velik broj djece prisustvovao je nasilju nad članovima svoje obitelji i njihovoj pogibiji. Mnoga su djeca bila suočena sa smrću bliskih članova obitelji i prijatelja. Iako ne raspolažemo s podacima o broju takve djece, ovakvi gubici često su vrlo traumatizirajući i zastrašujući za dijete te ostavljaju dugotrajne psihičke posljedice. Izloženost izravnoj artiljerijskoj vatri Mnoga su djeca vrlo dugo bila izložena neposrednoj opasnosti od artiljerijskog napada. Ponegdje je ta opasnost trajala i po nekoliko mjeseci. To znači da su djeca u podrumima provela dane i dane. Istraživanje UNICEF-a pokazuje da je 27.5% prognane djece u skloništu provelo više od mjesec dana, a mnoga su od njih (28.6%) iskusila boravak u skloništu 295
doi:10.3935/rsp.v2i4.501 fatcat:u3zbozbrubfk5id6owlhjbolxa