Polemički stil A.G. Matoša

Krešimir Bagić
2014 Poznan Slavic Studies  
Antun Gustav Matoš is the father of the Croatian literary polemics. By confronting his contemporaries, he shaped a unique style of polemicizing which is characterized by straightforwardness, wit, elegance of speech and artistry. This style is based on various procedures which Matoš used in his polemics as well as on different textual patterns through which he articulated his polemical thought. The paper descibes and exemplifi es seven stylistic procedures (portraying in oposition, polemical
more » ... tion, polemical quote, polemical naming, polemical verb, polemical maxim, word play, polemical point) and eight textual patterns (literary criticism, fi ctitious dialogue, comical story, polemical poem, aphorism, drama, polemical epistle). The opulence of Matoš's style produces a polemics which is both carnevalesque and fi ctional. He brings together what is seemingly incompatible -the polemics which is based on the truth principle and fi ction which is essentially indifferent towards that principle. Kada se 1892. devetnaestogodišnji Antun Gustav Matoš u "Viencu" oglasio pripovijetkom Moć savjesti, malo je tko mogao slutiti da počinje nastajati jedan od najvažnijih opusa cjelokupne hrvatske književnosti. Kada je 1914. Matoš umro, mnogima je bilo jasno da se u te 22 godine bitno izmijenila njezina slika te da će Matoševa zvijezda još dugo obasjavati naše literarno nebo. Rođen u petak, trinaestoga, taj je boem i austrougarski dezerter, ponavljač sedmog razreda zbog drugog reda iz hrvatskog jezika, bitno revolucionirao jezik i uspostavio nove poetičke kanone u našoj književnosti 1 . Ovdje ću se Data przesłania tekstu do redakcji: 16.02.2014 Data przyjęcia tekstu do druku: 04.04.2014 Vrtlar koji plijevi vrt Matoš je polemizirao o veoma različitim temama -književnosti, politici, novinarstvu, religiji, moralu, odnosu spolova, glazbi, likovnosti, jednom zgodom i o tome tko je koga istukao u birtijskom obračunu. Među njegovim protivnicima bilo je vodećih književnika, intelektualaca i političara tog doba, ali i (danas) malo poznatih pisaca i javnih osoba. Protivnici su mu, među inim, bili: Ivan Molinar itd. Od prigode do prigode, od protivnika do protivnika, mijenjao je polemička lica. Bio je kritičar i mistifi kator, humorist i psovač, nacionalist i kozmopolit, stilist i strančar. Razlog tako širokoj aktivnosti krije se u Matoševu odnosu spram načela borbe kojega je polemika prirodni izraz. Taj je pisac borbu proglasio osnovnim preduvjetom svakog napredovanja. "Bez borbe nema razvitka" (Matoš 1973b: 143), zapisao je. Dapače, u njoj je nalazio korist za pojedinca i literaturu u kojoj takav pojedinac djeluje. Na jednom mjestu piše da "u interesu razvoja svoje energije najradije (traži) protivnika, jakog protivnika za mjerilo svoje vlastite otpornosti" (Matoš 1973a: 174). Na drugom ide korak dalje pa uopćava: "Teško literaturama koje živu bez borbe. U savremenom literarnom marazmu će svaka polemika tek koristiti pravoj književnosti. Jedva čekamo kritični glas nezadovoljnika" (Matoš 1973c: 199). Polemički se govor u njegovu opusu javlja kao važan sastojak različitih žanrova (kritike, eseja, čak i poezije). U Sabranim djelima polemikama su posvećena tri sveska s ukupno 193 polemička teksta. Dvanaesti svezak
doi:10.14746/pss.2014.7.2 fatcat:g6yp6ohmurahzabhkslywap4dm