What is small, green, has three legs, and is hanging on a wall?

Stojanovski, J.
2010 Kemija u Industriji  
To je najnoviji Elsevierov proizvod za jedinstveno pretraÞivanje svih njihovih proizvoda -SciVerse Hub! Bilo je samo pitanje vremena kada aee Elsevier konaèno ponuditi jedinstveno pretraÞivanje svoja glavna tri proizvoda: Science Direct, Scopus i Scirus. Iako smo bili veoma zadovoljni Scopusom, suèeljem koje je pruÞalo izvrsne moguaenosti jednostavnog i naprednog pretraÞivanja, a jednim klikom smo dolazili do cjelovitog teksta rada preko poveznice na Science Direct, oèekivali smo (veae i znatno
more » ... smo (veae i znatno ranije) integrirano suèelje koje aee olakšati pristup informacijama i onima ne previše viènim tehnikama pretraÞivanja. Stoga aeemo sa zanimanjem zaviriti i vidjeti što nam to novoga SciVerse Hub nudi. Prvo da ukratko opišemo glavna tri Elsevierova proizvoda (usput, Elsevier tvrdi da je u njihovim rukama èetvrtina svjetske znanstvene publicistike i bojimo se da je to istina): 1. Scopus (scopus.com) -citatna baza podataka koja sadrÞi oko 18k èasopisa (od èega je 16,5k onih s recenzijom), nešto zbornika, knjiga i drugih vrsta publikacija. Glavni konkurent Web of Science bazi podataka, kojeg smo s veseljem doèekali. Ima izvrsno suèelje za pretraÞivanje, jasno, pregledno i moaeno. Posebno mi se u Scopusu sviðaju detalji o autorima i Journal Analyzer iz kojeg se moÞe mnogo više saznati o kvaliteti èasopisa nego preko Thomsonovog IF-a. 2. Science Direct (sciencedirect.com)-baza podataka oko 2,5k èasopisa i 11k knjiga u digitalnom obliku koje izdaje Elsevier. Ne znam što bih više rekla osim da nam na èasopise Science Directa odlazi glavnina sredstava koje MZOŠ izdvaja za nabavku èasopisa i baza podataka, pa smo èasopise svih drugih izdavaèa morali otkazati. 3. Scirus (scirus.com) -više i manje znanstveni sadrÞaji s weba, Elsevierov odgovor na Google Scholar. Ono što u Elsevieru zovu "3 rd party web content". U SciVerse Hub je ukljuèena i beta-verzija SciTopics (scitopics.com) namijenjen pisanju o pojedinim znanstvenim temama. Novo je takoðer da je Elsevier kroz SciVerse otvorio svoje sadrÞaje kroz API (Application Programming Interfaces) omoguaeavajuaei razvoj brojnih aplikacija koje aee još više unaprijediti upotrebu Elsevierovih sadrÞaja. Moguaenosti su brojne: semantièko pretraÞivanje, rudarenje podataka i teksta, vizualizacija, preporuke i dr. Suèelje SciVerse Huba pregledno je, nije naèièkano najrazlièitijim moguaenostima i na sreaeu, ostaje takvo i nakon pretraÞivanja. Re-Iz naših knjiÞnica, Kem. Ind. 59 (10) 503-506 (2010) 503 je spoj glikozid autor negdje piše, a drugdje ne piše formulu šeaeerne komponente (nego ostavlja samo -O-, a ti si misli je li trebalo pisati -O-H, -O-R ili moÞda èak =O). Usto ne daje sustavno ime spojeva, a kako se sluÞio njemaèkom literaturom, mjestimièno nalazim i njemaèke rijeèi. Dakle, sve u svemu, jedan galimatijaš -no najgore je što je za to brljanje autor potrošio vremena i vremena. Nije bio lijen, pa opet... Jest da se u knjizi navode formule, ali njih ne treba shvaaeati doslovno, one su date "otprilike". Što da kaÞem -nisu mnogo bolji ni udÞbenici, a o diplomskim, doktorskim i inim radovima da ne govorim. Poznajem srednjoškolskog profesora kemije koji se kladi da aee na bilo kojoj stranici udÞbenika koja mu se pokaÞe pronaaei pogrešku ili barem nepreciznost. Upozoravam autoricu da vojnik koga je stavila kao ilustraciju u udÞbenik nije Rimljanin nego Grk -ali kome je to vaÞno: glavno je da ima koplje i štit. Èitam disertaciju iz kemije u kojoj se nalazi dosta imena mikroba, no autor se nije potrudio ni toliko da negdje pogleda kako se sustavno, po Linnaeusu, pišu imena biljnih i Þivotinjskih vrsta. Nekoae su se ljudi ljutili na pogreške, danas ih nitko ne primjeaeuje, èak ni toliko da se nasmije. Pogreška je, istina, pogreška, ali koga briga što piše. To ionako nitko ne èita. Zašto je to tako? Ili bolje da zapoènem èuðenjem: Kako je moguaee da u izuzetno tehnièki razvijenoj civilizaciji moÞemo Þivjeti tako površno? Ne moÞeš proèitati novinski èlanak bez tri pogreške po kartici, a te se iste novine tiskaju na strojevima koji su tako precizno izraðeni da se papir pri nanosu boje ne pomakne ni stotinku milimetra! Ljudi koji su uèili iz udÞbenika punih pogrešaka i još diplomirali s radovima sastavljenima od nabaèenih, moÞda nikad proèitanih reèenica (pisanih metodom copy-paste) projektiraju strojeve s dva milijuna funkcionalnih dijelova. Iz znanstvenih radova napisanih zbrda-zdola, punih pogrešaka (ne samo tipografskih!) izrastaju nova otkriaea, nove tehnologije, svijet se kreaee prema sve veaeoj tehnološkoj zavisnosti, što u konaènici znaèi -jer nema tehnologije bez organizacije -i prema sve veaeoj ureðenosti Þivota. Kako to objasniti? S jedne strane nered, s druge red. S jedne površnost, s druge cjepidlaèenje. Mene sve to podsjeaea na renesansu koja je s jedne strane bila doba radikalnog racionalizma, a s druge najdubljeg misticizma i najcrnjeg praznovjerja. Ako se pretjeruje s jedne strane, mora se pretjerivati i s druge -da se uspostavi ravno-teÞa: Go, go, go, said the bird: human kind/ Cannot bear very much reality, reèe Thomas Stearns Eliot, koji je bio -valja znati -i pjesnik i filozof. Da se uspostavi ravnoteÞa, rekao bih.
doaj:b03d9bc84a034757bd89090af75d1b43 fatcat:omno64zq5nhixf5kylsftpypeu