Najznačajniji predstavnik austrijske predožujske književnosti, Franz Grillparzer (1791. - 1872.), vodio je gotovo čitava života dnevnike, bilježio doživljeno i viđeno na putovanjima, a na zamolbu Carske akademije znanosti napisao je i autobiografiju. U ovom radu daju se glavne značajke Grillparzerovih dnevnika, dnevnika s putovanja i autobiografije, koji dramatičara, pripovjedača i liričara biedermeiera prikazuju kao tipičnog i autentičnog čovjeka burnog vremena (Bečki kongres, Napoleonovi

more »

... i, uvođenje cenzure, 1848. godina). Jer, Grillparzer je istodobno rodoljub i domoljub i vjerni podanik krune, ali i čovjek koji teži oslobođenju od svih vrsta okova, on je tjeskoban čovjek, koji se povlači u sebe, jer su ga slomili vanjski društveno-politički odnosi, ali i prkosni "revolucionar" koji se od njih brani perom. Na usporednim primjerima iz dvije, gotovo oprečne, autobiografske vrste - dnevnika i autobiografije - povezujući Grillparzerovo autobiografsko stvaranje s ispovijestima Jeana-Jacquesa Rousseaua i dnevničko-autobiografskim pisanjem Johanna Wolfganga Goethea, analizira se Grillparzerov odnos prema vlasti i cenzuri, opis vlastitog stvaralačkog procesa kao i odnos prema kolegama-književnicima. Razlike u stilu pisanja i odabiru sadržaja između dnevnika, kao oblika analize, i autobiografije, kao oblika sinteze, proističu iz unutarnjih zakonitosti dviju vrsta autobiografskog pisma.