Theories on the beginnings and structure of joint-families ("zadruga")

Nada Novakovic
2005 Stanovništvo  
Uvod Interesovanje za pojam, strukturu, načine prilagođavanja izmenjenim društveno-istorijskim uslovima i nestajanje porodične zadruge naročito je bilo veliko u XIX veku. Vuk Karadžić je 1818. godine, objavljivanjem Srbskog riječnika, upoznao domaću i svetsku javnost sa zadrugom kod Srba. Izmislio je imenicu "zadruga", dok se u narodu pominjala "zadružna kuća" ili "velika kuća". Ona je "plures familae in eadem domo (more Serbico)". Smatrao je da je to ustanova specifična za Južne Slovene, i da
more » ... užne Slovene, i da je tada najviše bilo kod Srba (Karadžić, 1969: 173). Jedna od osnovnih karakteristika literature o porodičnoj zadruzi jeste njena raznovrsnost i izuzetna brojnost. U pitanju je etnološka, istorijska, ekonomska, sociološka, demografska i srodna građa. Postoje radovi koji se odnose samo na pojedine njene aspekte, ali i oni u kojima se iznosi i celovita i razvijena teorija društvenog razvoja i mesta porodice i zadruge. U jednima je u prvom planu saznajni motiv istraživanja, u drugim je on podređen političkim stremljeljima autora. Tek uvidom u celinu nečijeg shvatanja, i osvrtom na društvene uslove u kojima je ono nastajalo, može se objektivnije proceniti njegov doprinos nauci. Ovde će to ostati u drugom planu. U prvom je klasifikovanje teorija o porodičnoj zadruzi. Pored termina "zadruga" najčešće su se koristili sledeći: "velika kuća", "jaka kuća", "kućna družina", "velika porodica", "hiža" i dr. Od stranih u upotrebi su bili latinski "communion", nemački "Hausgennossenschaft" (ili haus gemeischaft), francuski "communaute de famille", anglosaksonski "community" i "joint-family". Njihov sadržaj različito se tumačio. * Centar za sociološka istraživanja Instituta društvenih nauka, Beograd.
doi:10.2298/stnv0504105n fatcat:yxt7cmw6fnbi7mixhok6ydcj2u