U osvit stogodišnjice Vitgenštajnovog proslavljenog literarno-filozofskog debija, svet ponovo izgleda dubinski zaokupiran medicinskim problemima od planetarnog značaja: terapeutska uloga Tractatus-a (sugerisana i "novovitgenštajnovskim" interpretacijama) bila je ipak pretežno usmerena ka pročišćavanju ljudskog jezika kroz "ascendenciju" od logičkog do mističkog sagledavanja iskustva − dok je njena funkcija u naknadnim spisima prenesena na ekstenzivniji proces "detoksikacije" samog ljudskog

more »

... a, upravo od nataloženih teorijskih "nus-efekata" okcidentalnog "pharmakon-a" u obličju filozofije. Nakon temeljnijeg izlaganja centralnih pojmova, kako iz "rane", tako i "pozne" faze Vitgenštajnove (anti-)filozofije, fokus će biti pomeren ka potencijalnom tumačenju koje bi moglo komplementirati vitgenštajnovsku "farmakologiju detoksikacije" s pozitivnijom vizijom teorije − a koja bi naspram pouzdanja u "samo-regulišuću" moć neprozirnih "formi života" isticala "samo-transcendirajući" kapacitet refleksivnog jezika, upravo kao egzemplarnog modusa ospoljavanja ljudske životne dinamike u punom obimu njene kompleksnosti i kreativnosti.