Renewable Energy Sources - Proclamations and Reality

Sinčić, D.
2011 Kemija u Industriji  
Svijest o štetnosti korištenja fosilnih goriva dokumentirana je odavno i unatoè nekim osporavateljima nedvojbeno je da doprinosi klimatskim promjenama na našem planetu. Protokol iz Kyota 1 iz 1997. upozorio je i ljude izvan znanstvenih krugova na uzroke pogubnih posljedica uporabe fosilnih goriva, a politièari su njegovim donošenjem stvorili temelj za akcije koje su slijedile (unatoè svim protivljenjima). Konkretne ciljeve u pogledu zamjene fosilnih goriva postavila je najprije europska
more » ... je europska direktiva 2003/30/EC, 2 a direktiva 2009/28/EC 3 o promociji i uporabi energije iz obnovljivih izvora definitivno je promijenila stanje na tom podruèju jer se odmakla od dotadašnjih preporuka. Naime, u njoj se navode obvezni ciljevi i oni zahtijevaju od svake zemlje konkretan plan njihove implementacije. Radi se o popularno nazvanom cilju 20-20-20 koji kaÞe: -poveaeati energetsku efikasnost i uštedjeti 20 % energije; -dostiaei 20 % energije iz obnovljivih izvora u ukupnoj potrošnji; -smanjiti emisiju staklenièkih plinova za 20 %, a posebno doseaei cilj o zamjeni potrošnje 10 % biogoriva u transportu. Iako ranije direktive sa sliènim ciljem nisu bile obvezne, istraÞivanja na podruèju "energetskih tehnologija" bila su vrlo intenzivna, a u najnovije vrijeme postiÞu se i bitni iskoraci. Posebno se intenzivna istraÞivanja vode na podruèju novih postupaka proizvodnje bioetanola, potom bioplina i tek onda biodizela. Vezano je to u prvom redu na raspoloÞivost biomase, 4 koja je sirovina za proizvodnju druge generacije bioetanola. Originalna sirovina za bioetanol je šeaeer iz šeaeerne trske, ali se u Europi u prvom redu koristi kukuruz. Meðutim, istraÞivaèki napori usmjereni su u prvom redu na dobivanje bioetanola iz celuloznih materijala. Upravo ovih dana u Italiji zapoèinje gradnja prvog komercijalnog postrojenja za proizvodnju bioetanola iz celuloznih materijala (slama od pšenice, energetski usjevi i drugi oblici biomase) s tehnologijom temelje-nom na enzimskoj razgradnji celuloze. Dobivanje bioplina danas je moguaee gotovo iz svih vrsta biomase, a posebno je vaÞno što se takvom preradom otpada rješavaju znaèajni ekološki problemi. Razvoj na podruèju biodizela u prvom redu je usmjeren na usavršavanje tehnoloških postupaka uvoðenjem novih procesnih sustava. Posebna je kategorija biogoriva ona koja novim tehnološkim postupcima pretvaraju "klasiène" sirovine u proizvode boljih karakteristika. Tako se tehnologijom tvrtke Neste Oil iz ulja i masti dobiva biogorivo karakteristika sliènih dizelu iako su u klasiènim postupcima te supstancije sirovine za biodizel. Posebno se mora istaaei razvoj postupaka za dobivanje kapljevitih goriva iz otpada postupcima katalitièke depolimerizacije ili depolimerizacije u superkritiènim uvjetima. Dio tih goriva, temeljen na ugljiku porijeklom iz biomase, jest biogorivo i uvaÞava se u izraèunu kvote smanjenja emisije staklenièkih plinova. Sve su intenzivnija istraÞivanja i na genetièki modificiranim organizmima koji proizvode ugljikovodike sliènih karakteristika dizelskom gorivu, pa je tvrtka Amyris pristupila izgradnji postrojenja koje aee procesirati pribliÞno milijun tona šeaeerne trske. Štoviše, ta je tvrtka dobila odobrenje da se smjesa s udjelom farnesena, terpenskog ugljikovodika dobivenog uz pomoae genetièki modificiranih organizama, do 35 % i fosilnog dizela rabi kao komercijalno gorivo. Bioplin je takoðer atraktivno gorivo s primjenom u transportu, pri èemu upotreba otpada kao sirovine za njegovu proizvodnju ima znaèajnu ekološku komponentu. U ovom trenutku u Hrvatskoj postoji izraÞena namjera (u raznim stupnjevima ostvarenja) za izgradnjom oko 40 pogona snage do 1 MW za proizvodnju plina iz biomase/otpada. Postoje dva srednja pogona za proizvodnju biodizela, a niti jedan za proizvodnju bioetanola. Naime, potrebe za tim gorivima bit aee sve znaèajnije. Prema podacima MINIGORPA, 5 u Hrvatskoj je 2010. potrošeno 1 460 000 t dizela i 670 000 t benzina. Uz pretpostavku godišnjeg poveaeanja potrošnje od samo 3 %, prema cilju o zamjeni 10 % tekuaeih goriva, Hrvatska aee 2020. godine trebati oko 230 000 t biodizela i oko 150 000 t bioetanola. Postoje bar dva naèina Izazovi i poticaji, Kem. Ind. 60 (6) 331-333 (2011) 331 * Dr. sc. Dinko Sinèiae, dipl. inÞ., znanstveni savjetnik,
doaj:ac917abdf0974ed0ba761b1d0bfc51ba fatcat:yvc72r54c5blvnl5lraorihgf4