Od komunističkog pakla do divljeg kapitalizma: odabrane rasprave i eseji (1995.-2001.) Zagreb: Hrvatska sveučilišna naknada, 2002, 301 str. Knjiga akademika Županova sastoji se od šest tematskih cjelina: Tranzicijske politekonomske teme, Elite moći i demos, Znanost na margini društva i politike, Društvene vrijednosti i politika, Nacionalitet i etnicitet, Politički režim i administracija. U poglavlju Tranzicijske polit-ekonomske teme problem tranzicije u središtu je autorovih analitičkih

more »

... ija. Poduprta od Zapada i euforično primljena na Istoku, tranzicija zasad nije zadovoljila ni jednu stranu. Naime, kulturno i institucionalno nasljeđe socijalizma glavna je prepreka uspješnom primitku zapadnoga kapitalizma u istočnoeuropski politički ambijent. Specifičan »društveni ugovor« (ili ono što je upravo Županov imenovao koalicijom političke elite i radništva) održavao je, između ostalih činilaca, socijalizam nekoliko desetljeća. Socijalizam je pobijedio u seljačkim društvima i to će umnogome odrediti njegovu perspektivu. Seoska zajednica funkcionirala je na načelu ograničenog dobra, što je socijalizam naslijedio i u ideološkoj obradi prezentirao kao uravnilovku iz koje su izostavljeni nositelji političke moći koji funkcioniraju prema načelu političke lojalnosti te tako koriste određene privilegije. U tom sociopsihološkom ozračju razvija se skup kolektivnih stavova koje Županov naziva egalitarnim sindromom. U socijalizmu je bilo pokušaja privredne reforme iz planskoga u tržišni model privređivanja, a najviše je postignuto u bivšoj Jugoslaviji. Zašto reforma ipak nije uspjela? Županov smatra da ni jedan partner iz koalicije (radništvo i politokracija) nije bio zainteresiran za njezin uspjeh. Politička elita time bi izgubila znatan dio moći, a posebno bi profitirali menadžeri i tehnostruktura. Fizičko radništvo iz drugih razloga nije poduprlo reformu. Jačanje tržišta favoriziralo bi obrazovanije i stručnije, a slabije kvalificirani ili nekvalificirani radnici vjerojatno bi u većem broju postali prepušteni tržištu rada. To je bilo dovoljno da se reforma zaustavi u ime »pune zaposlenosti« i sigurna radnog mjesta. Stvorena je masovna baza etatizma, koju čini koalicija nejednakih u kojoj patron (elita) »štiti« radnika »klijenta« i osigurava mu socijalna prava (sigurnost posla, jeftino školstvo, zdravstvo i sl.), te minimalan ali siguran dohodak. Radnici eliti zauzvrat daju dnevnopolitičku, ali (u kontekstu samorazumijevanja socijalizma) i historijsku legitimaciju. Sa srpskim osvajačkim ratom i ratnim sukobima, službena ideologija i »društveni ugovor« potisnuti su u »crnu rupu« kolektivne amnezije. Retuširaju se biografije, a sva slojevitost društvenog života, »objašnjavanog« pomoću jedne ideologije, biva prebrisana novom ideološkom (bolje rečeno kvaziideološkom) »istinom« koja u svojoj jednostavnosti i banalnosti socijalizam identificira s mrakom, čineći ga time i analitički nezanimljivim. Binarni retorički model i jednodimenzionalna percepcija socijalne zbilje nametnuti su kao jedini prihvatljivi oblik novogovora. U bivšim socijalističkim zemljama razvio se politički kapitalizam nasuprot poduzetničkome koji obilježava razvijena građanska društva Zapada. Politički kapitalizam nije zasnovan na poduzetništvu, nego na legalnim i polulegalnim privilegijama, ali i sirovoj pljački i grabežu, što je posebno došlo do izražaja u ratnim sukobima. U tranzicijskim državama na sceni su oba tipa kapitalizma, s predominacijom političkoga. Koji će oblik prevladati? Autor se ne bavi prognozom, već navodi okolnosti koje će pogodovati političkom kapitalizmu ili ga onemogućavati. Tako se kao pozitivni činioci navode: inercija, naslijeđeni položaji i vještine vladanja iz socijalizma, neotradicionalizam, političko kameleonstvo (endo-